Za vrijeme neke vojne, navali velika turska askerija u Komaran i naredi ovdašnjem stanovništvu da im osigura tajin i homoru do sljedeće džume namaza do kada će logorovati na Komaranu.
Kako je vojska bila silna i veliki trošak i hizmet, Komaranci se dogvore sa hodžom da klanjaju džumu u utorak ne bi li paša i vojska ranije otišli. Užeglo podne i zakujiše ti meuzin ezan, kad iz logora stiže paša i za njih silna askerija.-
– Aman, ljudi, danas je utorak, do džume ima još tri dana!
– U nas ti se, presvijetli paša, džuma utorkom klanja – rekoše mu Komarani.
Vidje paša komaransku lakdriju, podiže asker iz logora i, odlazeći sa Komarana, viknu iz sveg glasa:
– Baška Turci, baška Komarani!
I dan-danile ta riječ prati Komarance, kojima i nije baš drago kad im neko to spomene.