Rad predstavlja prvenstveno književnoteorijski, a potom i književnohistorijski usmjereno čitanje Plakalove Hazreti Fatime, muslimanskoteodramskog teksta jedinstvenog u cjelokupnoj povijesti bošnjačke te bosanskohercegovačke dramatike. Pritom, nastojeći na dvjema rečenim književnoznanstvenim razinama sažeto dramatološki odrediti Plakalov teodramski izričaj, autor ispituje temeljne genološko-književnoteorijske aspekte teodramske dramaturgije ovog autora, nakon čega postavlja problem determiniranja periodizacijskog te kulturalnog statusa zasad najnovije drame Safeta Plakala, što sve na koncu proteže i na razinu slobodnog čitanja, čime zaključno naznačuje značenjske potencijale Hazreti Fatime, toga suvereno i uopće izuzetno uobličenog dramskog teksta.