Životna preokupacija Junusa Međedovića bila je sloboda, pravda, humanizam i otadžbina. Pored toga posjedovao je i razvijao među ljudima drugarska i bratska osjećanja. Bio je iskreni drug i prijatelj.
Junus Međedović je rođen 1912. godine u Bijelom Polju. Studirao je filozofiju i književnost. Od rane mladosti pripadao je naprednom omladinskom pokretu u Kraljevini Jugoslaviji. Za vrijeme studija njegova aktivnost posebno se ispoljavala na ondašnjem crvenom beogradskom univerzitetu. Njegovo ime se uvijek pominjalo zajedno sa Rifatom Burdžovićem Tršom, Šukrijom Međedovićem, Boškom Đuričkovićem, Vojom Nikolićem, Milinkom Đurovićem i drugim istaknutim tim revolucionarima.
Junus Međedović je učesnik krvavog 14. decembra 1939. godine, kada je Rifat Burdžović Tršo održao onaj vatreni i poznati govor pred spomenikom Vuka Karadžića u Beogradu. Jedan je od najpopularnijih organizatora Trinaestojulskog ustanka u srezu bjelopoljskom i šire. Jedan je od veoma istaknutih ličnosti ne samo u ratu, nego i poslije njega, sve do kraja života. Borac je udarnog bjelopoljskog partizanskog odreda, vodnik u Zlatarskoj partizanskoj četi, koja je učestvovala u odbrani Užičke republike. U svim jedinicama kojima je pripadao od početka ustanka i dalje bavio se kulturno-prosvjetnim radom i u tom poslu bio veoma popularan i omiljen. Od novembra 1942. godine pa do kraja rata bio je član Pozorišta AVNOJ-a pri Vrhovnom štabu NOV i POJ.
Kao umjetnik glume, veliki patriota i pjesnik snažio je nadu i ulivao sigurnost u pobjedu, u srećniju budućnost. Nemilice je pružao i trošio jaku duhovnu energiju koja je krijepila, hrabrila i zdravo zabavljala i u najtežim situacijama. Znao je da osmisli i izvede zabave, koristeći čiste izvore narodne prošlosti na kojima je napajao sebe i svakoga oko sebe. Nosio je luču rodoljublja, bratstva i sloge.
Borac i pjesnik revolucije. Rođeni pjesnik, revolucionar i ratnik. Njegovi stihovi imaju toliko poleta i borbenosti da je razumljivo što mu je poezija najviše odjeknula u borbi. Njegovo rodoljublje, nepokolebljivost i čvrsta vjera u novo doba, slobodu i pravdu daju njegovim pjesmama visoku etičku vrijednost. Zato su njegove pjesme prave himne bune i otpora, pa će i trajati kao primjer i poziv stremljenja ka najsvjetlijim idealima čovjeka. Zna se da je organizacija Saveza boraca Tivta predlagala njegovu pjesmu „Teče Tara” za himnu Crne Gore. Pjesme su mu pune unutrašnje dinamike i ritmike da oduševljavaju, bez obzira na to koliko ko poznaje i cijeni poeziju. U njegovoj poeziji su sadržane sve istine koje se slivaju u jednu najtrajniju i najljudskiju – otadžbina i buna. Ona nedvosmisleno pokazuje veliki patriotizam, borbeni poklič i poziv za stvaranje zajednice ravnopravnih naroda i narodnosti. Ovako kristalno jasni, čistom lirskom notom oslonjeni na partizanske ideale, njegovi stihovi su neuništivi svetionik slobode.
Junus svojim porukama nosi i pokreće kao plamen na bunt i prkos, na otpor i borbu do pobjede. A onda, kad oluja prođe, njegovi stihovi djeluju kao melem na rane, kao osvježavajući vazduh sa planine. U središtu njegove pjesme, koja nastaje u koloni, u jurišu i predahu, svuda gdje oganj revolucije bukti, nalazi se borac–čovjek koji stvara bolju budućnost.
U cjelini prikaza poznatih i istaknutih književnika i drugih stvaralaca, za Junusovu poeziju je rečeno da predstavlja veliko poetsko stvaralaštvo i svjedočanstvo istorijskih zbivanja, te je njeno mjesto u savremenoj istoriji jugoslovenske književnosti, a Junus Međedović ostaje poznati i priznati pjesnik revolucije i istaknuti književnik. Njegova poezija i on kao njen autor ostaju da žive kao i sloboda za koju se borio i o kojoj je pisao. Treba se boriti da se ideali sa kojima se pošlo u revoluciju ostvaruju i kroz mirnodopsku izgradnju. O svemu tome treba kazivati mladoj generaciji da bi znala i zapamtila kako se kovala i kako se u krvi stvarala sloboda i istorija. Ta priča, priča borca ratnika je najuvjerljivija. Ona je sa izvora i vrela revolucije. Taj dug i obavezu Junus Međedović je ispunio knjigama poezije.
Poslije rata Junus Međedović je član Drame Narodnog pozorišta u Beogradu, upravnik Crnogorskog narodnog pozorišta na Cetinju i kasnije u Titogradu. Radio je u Političkoj upravi JNA i u listu „Narodna armija”. Biran je za poslanika Skupštine Crne Gore i bio sekretar skupštinskog Odbora za prosvjetu do 1963. godine, kada odlazi u penziju. Obavljao je niz značajnih funkcija, između ostalih bio je i član Savjeta Republike Crne Gore.
U vrijeme izgradnje Osnovne škole u Bistrici bio je poslanik tog kraja i njegovim zalaganjem napravljena je nova moderna školska zgrada. Autori monografije „Bistričke škole (1898–1998)” pronašli su u dokumentaciji škole odluku da se na predlog Skupštine opštine Bijelo Polje Osnovna škola u Bistrici, do smrti Junusa Međedovića, zove „Vuk Karadžić”, a potom „Junus Međedović”. Od tada do danas o tom predlogu niko ništa nije preduzimao.
Na zahtjev komisije Skupštine opštine za davanje imena ulicama i institucijama, tokom 2007. godine održana je sjednica Predsjedništva OO Saveza boraca Bijelo Polje, na kojoj je jednoglasno odlučeno da se Muzičkoj školi pri Centru za djelatnosti kulture „Vojislav Bulatović Strunjo” dodijeli tj. da ime Junus Međedović. U napomeni predloga stoji da bi, ipak, najadekvatnije i najljepše bilo da se bjelopoljsko pozorište, kada postane profesionalno, nazove Junusovim imenom.
Od tada do kraja 2013. nijesu rješavani predlozi za davanje naziva ulicama i ustanovama. Skupština opštine Bijelo Polje krajem 2013. godine donijela je Program podizanja spomen-obilježja na teritoriji opštine Bijelo Polje. U tom programu piše: „Ulica Junusa Međedovića, za ulicu koja se prostire od raskrsnice sa ulicom Svetog Petra Cetinjskog, nadvožnjakom, sa krakom desno kroz naselje Nedakusi (glavna ulica duž naselja Nedakusi), asfaltirana je ali bez prateće infrastrukture.
Međutim, odlukom Skupštine opštine o određivanju naziva ulica, mostova, parkova iz jula 2015. godine odlučeno je da je ulica Junusa Međedovića od autobuske stanice do propusta na rijeci Lješnici (do raskrsnice sa ulicom kneza Miroslava i ulicom 29. novembra), dužine 580 metara.
Dakle, postavlja se pitanje zašto se Junus Međedović, posmrtno, toliko puta, skrajnjuje i ne daje njemu adekvatno priznanje, za koje je, više puta, predlagan. Neshvatljivo je i nepravedno Junusa Međedovića izdvojiti iz velikog jata njegovih najboljih drugova iz čelnog stroja ustanika i besmrtnika, misleći da se to ne primjećuje.
* Preuzeto sa: Dan online, 12. 1. 2016.,
https://old.dan.co.me/nivo=3&rubrika=Ljudi%20i%20dogadjaji&clanak=527895&datum=2016-01-12